Work and Travel program Amerika

Work and Travel program Amerika - Jovanin Život u Koferu

Amerika. Za mnoge zemlja iz snova. Nekada se činila tako daleka. Danas sve bliža i najdostupnija studentima koji se odluče na ,,Work and Travel’’ program studentske razmene.

Kako se prijaviti?

Ukratko, da biste se prijavili na program, potrebno je biti redovan student, starosti od 18 do 27 godina. Možete biti na osnovnim, master ili doktorskim studijama, na bilo kojoj godini, osim apsolventskoj. Prvi korak je odabir agencije. Teško je reći koja je agencija najbolja. Svaka ima svoje prednosti i mane. Neke od najpopularnijih agencija u Srbiji su Experience, Ayusa, Work and travel group, Work abroad, Karavan, Prestige education...Ono po čemu se razlikuju su mesta i poslovi koja se nude, cena programa, kao i da li uslovljavaju kupovinom avionske karte kod njih. Pre programa vam treba oko 2000-2500 dolara. Program- oko 1500$, viziranje-160$, karta-500$, džeparac- 500-1000$. Ovo su stavke koje bi bilo dobro ispitati pre same prijave, zato su tu razni forumi ili facebook grupe u kojima studenti prenose svoja iskustva i daju informacije iz prve ruke. Takođe, uvek možete i nazvati agenciju i detaljno ispitati sve što vas zanima. Ono čime sam se ja vodila je lokacija na kojoj sam želela da radim (znala sam da želim da budem blizu okeana), kao i sloboda samostalne kupovine karte, jer uz malo istraživanja karta koju kupite negde drugo može biti i do 200-300$ jeftinija od one koju agencije preko kojih idete na program nude. Dobila sam još par preporuka od ljudi koji su ranije bili na programu i izbor je pao na Experience agenciju. Postoje dve vrste programa- full i self. Razlika je u ceni (self program je 400-500 dolara jeftiniji), kao i u tome koliko vam agencija pomaže u nalaženju posla. Kod self programa vi sami nalazite posao i smeštaj, a agencija je zadužena za papirologiju. Zbog toga se većina studenata koja ide prvi put odlučuje za full opciju, jer je mnogo manje cimanja, a cena nije drastično različita.

Kada ste izabrali agenciju i platili prijavu (1000-9000 dinara, u zavisnosti kada se prijavite), vreme je za odabir lokacije. Odabir lokacije dosta zavisi  od motiva odlaska na program. Moje iskustvo i razgovor sa mnogo studenata mi govori da je za najveću zaradu najbolje birati manja turistička mesta. Ovde je sve blizu, pa se ne troši mnogo vremena i novca na prevoz, a i pošto je leto udarna sezona, moguće je lako naći više poslova. Veliki gradovi su dobri ako ste došli po iskustvo i osećaj pravog američkog života. U metropolama je uglavnom sve skupo i ne traže sezonske radnike jer već imaju stalne, a iako budete imali sreće i našli drugi posao, verovatno je da će vam trebati i više sati do njega. A u Americi je jedno sigurno-vreme je novac.

Posao koji ćete dobiti ne zavisi mnogo od vaše želje, jer će sponzor ili poslodavac prilikom intervjua dati konačni sud. Njihovo višegodišnje iskustvo ih čini podobnim za pravilnu odluku i iako u prvom momentu mnogi budu nezadovoljni dodeljenim, mišljenje se promeni kada počnu da rade. To se desilo i meni moje prve godine na programu. Silno sam želela da budem hostesa u restoranu, zamišljajući kako će to biti posao u kome ću biti lepo obučena, u haljini, šećkati se po restoranu i smeškati gostima. Kada sam dobila posao prodavca u prodavnici igračaka, dve nedelje sam bila nesrećna i razmišljala i da promenim agenciju. Međutim, taj posao se ispostavio mnogo boljim i meni približnijim od posla hostese koji je imao malo dodirnih tačaka sa mojm zamislima.

Potrebno je napraviti dobar CV sa slikom, po američkim standardima, na engleskom. Navedite sve poslove koje ste do sada radili, koliko dugo, u kojim kompanijama ili restoranima. Ako ste negde volontirali, obavezno i to uvrstite, jer je to uvek veliki plus. Napišite svoje sposobnosti, interesovanja, osobine, sve ono što smatrate da može doprineti dobijanju željenog posla. 

U zavisnosti od agencije, pre potvrde posla, imaćete intervju sa sponzorom ili poslodavcem, ili prvo sa sponzorom pa poslodavcem. Neke ćete imati prilike da ranije uživo upoznate (u agenciji ili na sajmu poslova), a neki će intervju održati isključivo preko skajpa. Za oba važi pravilo da bi trebalo da dođete uredni, pristojno obučeni i sa dobro naučenim CV-em. Od vas će tražiti da ispričate o sebi, dosadašnjem iskustvu, fakultetu, koji su razlozi odlaska na W&T program, kao i šta očekujete o Americi i zašto ste baš vi idealni za željenu poziciju. Razgovori traju kratko, u proseku 5 do 10 minuta i tu ćete se prvi put susresti sa američkim mentalitetom. Vaš sagovornik će biti izuzetno nasmejan sve vreme, vrlo često vas oslovljavati sa ,,dear’’ ili ,,honey’’, i za najmanji uspeh koji ste pomenuli oduševljavati se kao da ste osvojili Mont Everest. Znanje engleskog i iskustvo je vrlo bitno ako konkurišete za neke od bolje plaćenih poslova kao što su server, rad u prodavnici ili na recepciji. Ono čega sam se ja nepotrebno plašila je- šta ako ne dobijem nikakav posao? Međutim, nikada nisam čula za slučaj da se to zaista i desilo. Tako da samo hrabro i samouvereno, ovaj intervju zaista nije nikakav bauk.

Kada ste izabrali mesto i dobili posao, vreme je za prikupljanje dokumentacije radi dobijanja vize. Od dokumenata vam je potreban indeks, potvrda o statusu redovnog studenta i izvod ocena. Ukoliko ste na masteru ili doktorskim studijama, biće vam potreban izvod svih ocena od početka studiranja, kao i diploma ili potvrda o završetku prethodnog stepena studija. Takođe, od agencije dobijate i radnu ponudu koju vi potpisujete. Potrebno je i na sajtu američke ambasade popuniti DS obrazac. Agencija vam daje sve instrukcije za popunjavanje, a njena dužnost je i da sva dokumenta, zajedno sa pasošem, pre viziranje dostavi u ambasadu.

Kako se pripremiti za viziranje?

Možda najstresniji momenat pred odlazak je poseta ambasadi i razgovor za vizu. Nažalost, zemlje Balkana (u njima prednjače Srbija i Bosna) su one koje imaju veliki procenat studenata koji nakon ovog programa ostaju ilegalno u Americi. Zbog toga je svake godine kriterijum sve stroži i manji procenat ljudi dobija vizu. Nemojte da vas ovo uplaši, jer ukoliko ste redovan i relativno dobar student, koji zaista nema nameru da ostanu, šanse sa dobijanje vize su vam velike. Naravno, uvek ima izuzetaka, faktor sreće je svuda prisutan, ali na vama je da se pripremite najbolje što umete.

Ukoliko vam engleski nije jača strana, pre samog viziranja bi trebalo uvežbati potencijalna pitanja.

Pošto vam je pasoš već u ambasadi, na viziranje morate poneti neki drugi lični dokument (ličnu kartu). Unapred ćete dobiti svoj termin, i bilo bi dobro petnaestak minuta ranije stići pred ambasadu (adresa američke ambasade u Beogradu je Bulevar kneza Aleksandra Karađorđevića 92, a busevi koji idu do tamo su 78 i 42). Videćete mnogo studenata, uglavnom nervoznih. Tu će biti i predstavnici agencija. Desetak minuta pre zakazanog termina portir će početi da proziva imena. Što se sigurnosnih provera tiče, ulazak u ambasadu izgleda kao ulazak na aerodrom. Od elektronike nije dozvoljeno ništa sem mobilnog telefona, a i on se ostavlja na ulazu (stavlja se u osigurane ormariće odakle ga pokupite na izlasku). Posle prve sobe u kojoj se vrši provera šta se unosi, prolazi se kroz dvorište i ulazi u čekaonicu sa ostalim studentima i ljudima koji su aplicirali za razne vrste viza. Svaka osoba dobije papirić sa jedinstvenim brojem na osnovu koga mu se dodeljuje konzul. Osoblje je vrlo ljubazno i daju sve od sebe da se našale i ubiju opšteprisutnu tremu. U čekaonici se nalaze šalteri (kao u banci ili pošti, samo zatvoreniji, nema direktnog kontakta sa konzulima, samo kroz prozor). Bitno je pratiti ekrane na kojima izlaze brojevi. Kada prvi put vidite svoj broj, ide se do šaltera na kojima se daju otisci prstiju. Potom se vraćate na mesto i čekate da budete opet prozvani. Nekada se čeka baš dugo, i po više od sat vremena, pa možete poneti neku knigu ili nešto da popijete. Unutra se nalaze i toaleti, pa nije problem toliko čekati. Poslednji korak je sam razgovor sa konzulom. Svake godine kruže priče kako je ovaj ili onaj konzul gori, ali u suštini svi oni imaju isti posao i u cilju im je da vam odobre vizu, gledajte kao da su na vašoj strani. I nakon svih ovih godina i viziranja nisam uspela da zaključim da li je unapred određeno ko dobija vizu ili taj razgovor zaista može nešto da promeni, ali na vama je da uradite sve što je u vašoj moći i da budete što opušteniji. Osmeh je uvek dobar početak i obavezno ,,Hello, how are you?’’, to je ono što Amerikanci vole i na šta su navikli. Ukoliko nešto ne razumete, zamolite ih da ponove, a svi pričaju i naš jezik, za slučaj da se baš zbunite oko nekog pitanja. Najbitnije je da im stavite do znanja da nemate nameru da ostanete, pa nije loše spomenuti da vas čeka neka praksa, putovanje ili viši stepen studija kada se vratite.

Karta za Ameriku

Kada je viziranje uspešno prošlo vreme je za planiranje puta. Avionska karta se može i ranije kupiti jer agencije refundiraju novac ukoliko dobijete odbijenicu. Iako sam pobornik kupovanja avionskih karti samostalno (sajtovi koje koristim su: www.skyscanner.com, www.momondo.com, www.azair.eu) , prilikom putovanja na program biram agenciju, zbog posebnih studentskih pogodnosti. Agencija koja se meni pokazala kao najbolja i sa najpovoljnijim cenama karata je Galaxy tours iz Beograda. Potrebno je samo da ih pozovete ili pošaljete mail i u najkraćem roku će vam naći željenu kartu. Pod studentskim pogodnostima mislim pravo na dva kofera u odlasku i povratku, kao i besplatnu promenu datuma i mesta povratka. Ipak, imajte u vidu da nekada postoji razlika u taksama aerodroma, pa se može desiti da će biti potrebno doplatiti neki iznos (od par do 150-200 dolara). Ja sam svoju kartu uvek menjala bez doplate, ali znam ljude koji su se iznenadili jer nisu znali da postoji mogućnost poskupljenja.

Šta spakovati u kofer?

Pre svega, udobnu obuću, crne i kaki (bež, krem) pantalone, crnu majicu i belu košulju. To su neki komadi garderobe koji će vam biti traženi kao uniforma, naravno u zavisnosti od pozicije. Ja sam uvek nosila i supe u kesici, čajeve, plazmu,  ovsene kaše, tunjevinu, cedevitu... Možete poneti i do 2 litre žestokog alkoholnog pića, pa su moji prijatelji Amerikanci uvek mogli da probaju rakiju koju bih donela.

Od kozmetike ponesite samo ono što je potrebno za prvi mesec, jer je u Americi izbor zaista ogroman. Postoje veliki trgovački lanci gde je sve vrlo povoljno, a ako ste u malom mestu, sve se može naručiti i preko interneta. Jedna od omiljenih stvari u Americi mi je upravo online kupovina. Gledala sam da mi u koferu bude samo hrana, ono što ću potrošiti i malo garderobe koja mi nije draga, jer na kraju programa svi nakupuju brdo novih stvari, pa mi je bilo bitno da imam prazne kofere za povratak. Nemojte da vas prevari to što idete u Ameriku na leto, nekada su temperature vrlo niske do početka jula, pogotovo na ostrvima gde je vetrovito, tako da je i jakna potrebna. Ponesite i što više lekova, jer su oni u Americi jako skupi i neke je nemoguće kupiti bez odlaska lekaru i recepta, a i taj rutinski pregled mnogo košta. Nemojte se brinuti ni ako se razbolite, jer smo uplatom programa i zdravstveno osigurani, ali opet vam nije u cilju da za običnu prehladu idete po recept za lekove kod lekara.

Od elektronike (fen, pegla, depilator...) nemojte nositi ništa jer je njihova struja drugačija i uređaji će slabije raditi, a i u Americi je to sve vrlo jeftino.

Šta može biti korisno kada stignete u Ameriku?

Agencije nude i sim kartice pre polaska, koje možete aktivirati čim sletite. Lakše je tako za one koji idu prvi put, iako je povoljnije uzeti karticu prilikom dolaska. Od aerodroma do grada možete ići gradskim prevozom (svi aerodromi su vrlo dobro povezani metroom ili autobusima do centra) ili se možete kretati Uber-om. Uber je najpovoljnija taxi služba u Americi. Naručivanje vozila ide preko Uber aplikacije, sve što vam je potrebno je internet konekcija i kartica koju ste prethodno uneli u aplikaciju i sa kojom plaćate (Uber je nemoguće platiti kešom). Na kraju teksta ću vam dati kodove za popuste na neke od sajtova koji su mi bili vrlo korisni. Proverite i sve autobuse ili vozove ukoliko iz većeg grada idete u manji i kupite kartu unapred za željeni dan jer je dosta jeftinije od kupovine karte na licu mesta. Neki od sajtova koje sam ja koristila su www.wanderu.com, www.gotobus.com, www.amtrak.com. Sve je moguće platiti sa našom karticom. Kompanije sa kojima sam se do sada vozila su Petar Pan, Greyhound, Megabus i Gobuses. Autobusi su komforni, imaju wifi, toalet, a u nekima se dobija i voda i grickalice.

Nadam se da vam je ovaj tekst bio koristan, a tekst sa detaljnim opisom svih poslova koje studenti mogu da rade vas čeka ovde. Ukoliko imate bilo kakva pitanja možete mi se javiti putem društvenih mreža ili mail-a jovanakvrzic7@gmail.com.

Srećno svima!

Neki od sajtova koje koristim za rezervaciju smešaja su :

  1. https://booking.com/s/73_6/6045854e    

Ukoliko preko ovog linka rezervišete hotel, booking vam vraća 10% novca.

  1. https://www.airbnb.com/c/jovanak487?currency=USD

Ako se odlučite za Airbnb, prilikom pravljenja profila preko ovog linka dobijate 40$ popusta na prvu rezervaciju.

  1. www.couchsurfing.com

Couchsurfing je odlična zajednica za one koji žele da se povežu sa lokalcima, nauče više o njihovoj kulturi, i to sve besplatno!

Kada skinete UBER aplikaciju po prvi put, uz moj kod- jovanak53ue dobijate besplatnu prvu vožnju.

Pročitajte i ovo iz kategorije - Severna Amerika